Stancija

    Kovačići

Riba je svaka riba, ali jedan je bakalar-neodoljivi.

 

Bakalar je zvijezda Badnjaka

 

U većini hrvatskih domova i restorana, na Badnjak će zamirisati bakalar.

​

 

Bakalar je u Istri, Primorju i Dalmaciji već destljećima dio gastronomske tradicije na Badnjak. Božićni blagdani počinju postom i nemrsom na Badnjak. Ne mrsiti znači ne jesti ništa od mesne hrane i jede se u prvom redu riba.

 

Prije dolaska bakalara u naše krajeve, jela se riba ulovljena u Jadranu, svježa ili sušena. Bakalar je u naše krajeve donio mletački trgovac i pomorac Pietro Querini u 16. stoljeću, istisnuvši domaće vrste sušene ribe, a dolaskom krumpira na mletačku i dalmatinsku tržnicu, postaje nezaobilazno svečarsko, pučko jelo.

 

Priprema bakalara višednevni je ritual, budući da ga prije kuhanja valja omekšati umakanjem u vodu. Prvo se dobro potuče drvenim batom, a zatim se moči u vodi 2-3 dana, a voda se mijenja nekoliko puta dnevno. Bakalar se kuha u hladnoj, posoljenoj vodi, a nakon što se skuha, odvoji se od kostiju i kože. Daljnja priprema ovisi o tradiciji, željama i ukusima.

 

Što god s bakalarom napravili, ne možete pogriješiti- kuhali ga pa pekli s krumpirom ili rajčicom, natukli ga, složili, pomiješali i zakuhali, na juhu, na padelu, na bijelo s krumpirom i češnjakom ili  na crveno, neizostavna je posna poslatica na Badnji dan.

 

 

Dođite na Badnjak u Stanciju Kovačići na bakalar, fritule i čašu, dvije vina...

Neka blagdani otpočnu!!!